Zaštita okoliša - na siromahima
8. lipnja 2018.
U samouništavanju se vrlo često rabe metode krivoga prikazivanja utjecaja čovjeka na okoliš. Medijski zaštitari prirode promiču trošenje golemih suma novaca na djelovanje različitih udruga koje nazivno štite okoliš, a u stvari većinu sredstava troše sami na sebe. Kako se novac mora negdje zaraditi i u pravilu se zaradjuje u proizvodnji, pri čemu je nuždna potrošnja energije odnosno različitih oblika energenata i različitih vrsta materiala, sveukupni učinak je često po okoliš – negativan.
Aktivnostima u kojima je zaštita okoliša lako zamjetljiva i gdje nisu potrebite nikakove udruge, mediji ne posvećuju gotovo nikakovu pozornost, ili te aktivnosti prikazuju u negativnomu svjetlu. Takov je slučaj, barem u Hrvatskoj, s prikupljanjem plastične, limene i staklene omotnine. Siromašniji ljudi su u tomu našli izvor svoje male zarade, a bogatiji, koji u biti stvaraju najveće hrpe takove omotnine, te svoje hrpe svakodnevno bacaju u smećnjake zajedno s drugim smećem i odpadom. Te smećnjake onda prebiru siromahi te vade omotninu i nose je na prikupljališta. Siromahi tako za sitne novce daju snažan prinos zaštiti okoliša.
Kad bi novinari zajedno s političarima i poznatim osobama takodjer nosili omotninu na prikupljališta ciela ta akcija bi bila puno uzpješnija. Ovako su mediokriteti koji prate i preslikavaju u svoje životne navike aktivnosti poznatih osoba, shvatili kako je prikupljanje omotnine nekakov nečastan posao predvidjen samo za najniži ljudski razred, pa je na taj način količina prikupljene omotnine bitno niža od količine koja bi se prikupila bez tog negativnog žiga koje je prikupljanje dobilo. A mediji, političari i poznate osobe bi mogli svojim ponašanjem učiniti suprotno. S pohvalama prikupljanju omotnine i s vlastitim primjerima mogli bi na tomu području učiniti jako puno.
Sve u svemu mediji i osobe poznate kroz medije u pravilu izuzetno puno govore o nuždnosti zaštite prirode i okoliša, a na tomu području sami praktički ne čine ništa, dok siromahi koji o tomu nemaju prigodu preko medija reći ni rieči, svakodnevno daju svoj praktični prinos zaštiti okoliša!
Odnos prema prikupljanju omotnine je na neki način sličan odnosu prema fizičkomu radu uobće. Na takov rad se gleda s podcjenjivanjem, pa se na neki način drži nečastnim radeći gubiti suvišnu energiju nagomilanu kroz pretjerano uzimanje hrane i pića. Višak kilograma se nastoji eliminirati većinom kroz nekakove nazovi športske aktivnosti poput trčanja po ulicama ili po pokretnim vrpcama. Kad bi kojim slučajem neki izuzetno poznati čovjek ili pak neka od utjecajnih ljudskih skupina krenula veličati fizički produktivni rad kao takov, stvari na tomu području krenule bi za čovječanstvo u izuzetno pozitivnomu smjeru. Mogle bi se preko tjednice organizirati skupne dragovoljne radne aktivnosti na različitim infrastrukturnim projektima ili pak na izgradnji kuća i stanova za siromašne ili nemoćne. Celebrities bi na rad sa sobom donosili svoja radna odiela, rukavice i drugu nuždnu opremu, što bi još više pojeftinilo gradnju.
Za takove dragovoljce bi bili previdjeni jednostavni radovi pri kojima se gubi puno energije, poput miešanja žbuke, prenošenja materiala ili uredjivanja i čišćenja gradilišta, a i sadnje cvieća ili šišanja trave.
Uz medije bi svoj interes tu mogao naći i veleobrt, pa bi se na primjer u izradi radnih odiela ili radnih rukavica radnih majica, radnih cipela i čizama mogle natjecati poznate tvrdke koje se sad bave s izradom športskoga pribora, poput Adidasa ili Pume, a u izradu radnoga pribora i strojeva bi se mogle uključiti i tvrdke poput Mercedesa, BMW-a.
Samo se može zamisliti kako bi se celebrities ili pak na hrvatskomu poznatnjaci natjecali i na gradilišta dolazili u Skechers radnim cipelama, Asics radnim odielima, s Lacoste kapama, radnim košuljama i majicama, Ray-Ban zaštitnim naočalama, Samsonite radnim torbama u kojima bi nosili Ferrari čekiće i Porsche kliešta! Tu bi svoj interes kroz proizvodnju specijalnih napitaka ili obroka mogle naći i tvrdke poput Coca Cole ili McDonaldsa.
Gradilišta odnosno radove bi nadzirali stručnjaci, inženjeri i majstori različitih struka. Radovi bi na taj način uz dobru organizaciju ozbiljno pojeftinili, a zaštita okoliša bi se unapriedila, jer bi se ljudska energija trošila na izradu nečega koristnoga, a ne uludo kroz trčanje po pokretnim vrpcama, koje su i same jalovi potrošači energije.
Kao uzputni, ali izuzetno veliki dobitak postiglo bi se stvaranje velikoga broja prijateljstava i to i izmedju samih dragovoljaca, kao i izmedju dragovoljaca i inženjera, majstora i plaćenih radnika, dakle došlo bi do spajanja inače razdvojenih ljudskih razreda.
Za ostvarenje nečega ovakovoga, uz zainteresiranost i osobno sudjelovanje nekih poznatih osoba poput na primjer Billa Gatesa ili Katy Perry, nuždna je i medijska promjena odnosa prema vriednosti fizičkoga rada ili pak produktivnoga rada kao takovoga, a to je težko očekivati, jer bi se tu moralo odstupiti od pravila i stvari prikazati - istinitima!