Pogovor

29. kolovoza 2018.


Dugo sam se spremao napisati ovu knjigu, ali mi se nikako nije dalo početi s pisanjem. U stvari dio mene je bio protiv još jednoga gubljenja vrjemena za nekakovo tako zvano obće dobro, znajući kako je to obće dobro u stvari vrlo relativan pojam, u kojemu je jedino sigurna i istinita činjenica kako doista bezplatno dajem ono što mi je, kao i svatkomu čovjeku najdragocjenije, svoje vrieme, a pri tomu se samo nadam kako će moja razmišljanja, izkustva i zaključci naći plodno tlo, odnosno proširit će, pomoći  i potaknuti borbu za istinu i pravdu.
Sigurno je kako u tomu nisam usamljen i ima na svietu dosta ljudi koji na slične ili drugčije načine nastoje otvarati drugima oči, boreći se za iste ciljeve.
Ipak upitno je, imam li ja i ljudi koji razmišljaju slično meni nekakovo pravo na definiciju toga obćega dobra, odnosno je li obće dobro nekakova absolutno jasna i nedodirljiva kategorija, ili je obće dobro relativno, i svatko ga ima pravo definirati na način koji je najbliži njegovim uvjerenjima. Premda se ovo relativno poimanje obćega dobra u biti protivi motivima koji su me pokrenuli u smjeru pisanja ove knjige, ta definicija mi se, moram priznati, ipak čini najpravilnijom i najpoštenijom, jer sve što sam ovdje napisao samo je moje motrište, na koje do duše imam pravo, ali isto tako na svoja motrišta i borbu za njih imaju jednako pravo i oni čija su mišljenja različita ili suprotna mojemu.
Kako ne bi krajnjim relativiziranjem potopio i poništio sve što sam se ovdje potrudio iznieti, spomenut ću nešto što se ne može tek tako relativizirati, nešto što je u stvari absolutno i pouzdano, a to je logika i to su dokazi. Dakle, svatko bi trebao imati jednako pravo na iznošenje svojega mišljenja i za pokretanje razprave ili pak za uključivanje u razpravu, ali čisto logička uzporedna analiza uporabljenih argumenata i vjerodostojnosti dokumenata, daje nekim stavovima i osobama, koje iznose te stavove veću, a nekima manju težinu i vjerodostojnost. Nadam se i vjerujem, kako bi rezultat takove razčlanbe o temama koje sam obradio u ovoj knjigi, bio sveukupno pozitivan. U tomu slučaju i samo u tomu slučaju, glede pisanja ove knjige nisam izgubio vrieme i postignuo sam svoj cilj.
Tko je pak mjerodavan za provodjenje takove razčlanbe? Čitatelji, naravno. I oni kojima se bude svidjelo to što pročitaju, i oni kojima će se u svezi s nekim iznesenim tvrdnjama i zaključcima otvoriti oči, a i oni kojima  će moji stavovi i tvrdnje biti odbojni. Bilo bi sjajno kad bi medju onima kojima su se „otvorile oči“ bilo i onih iz te čisto protivničke skupine. Barem iz športskih razloga!
Ako bude sreće i snage ova knjiga će, nakon što je do publike došla u obliku bloga, doživjeti i objavu u e-pub obliku.
Objasnitbe koje su prije šest do osam godina bile povremeno objavljivane na Medjumrežju pod jednostavnim naslovom Željko Šikić – zapisi, na izvjestan način su prirodna dopuna ove knjige. Točnije rečeno te objasnitbe su predhodnica ovoj knjigi. U možebitnomu e-pub izdanju knjige, bit će objavljene u privitku, i to u izvornomu obliku bez ikakovih jezičnih ili sadržajnih intervencija.

S ovim pogovorom knjiga možda nije završena. Ako u buduće dodjem do nekih novih obćenitih spoznaja – objavit ću ih, a Pogovor ću ostaviti na istomu mjestu u knjigi.