Dystopijsko novo normalno

petak, 17. srpnja 2020.

Ovodobna svjetska euforija tako zvane borbe protiv jedne i samo jedne vrste bolesti, gripe pod nazivom COVID19, uz sve šire nasilno nošenje krinki na obrazu, najbolje odkriva dystopijsku budućnost svieta.

O tome najbolje svjedoči nova novogovorna kovanica – „novo normalno“, koja u sebi sadrži kako zahtjeve tako i prihvaćanje izokrenutih obćih vriednosti.

Većina ljudi će se možda nasmijati na mogućnost ostanka krinki kao obveznoga diela odjeće, ali takova mogućnost je ozbiljna. Uzmimo primjer Irana. U toj državi je ženama 1979. godine propisano obvezno nošenje rubaca na glavi i taj propis vriedi i danas, nakon što je od tada prošlo preko 40 godina. Ženama je to u početku bilo novo normalno, a sada je normalno. Neke tamošnje žene bi razvidno voljele pokazivati svoje kose, ali im je to nasilno onemogućeno, pa one nastoje vezivati rubce na način koji odkriva dio njihove kose. Nakon što ta pojava poprimi veće razmjere, dežurni čuvari morala se dignu na noge i neposlušne žene natjeraju na poslušnost. Žene u bogataškim obiteljima svoj poriv prema pokazivanju nastoje zadovoljiti s nošenjem oskudne odjeće bez rubaca na glavi u svojim vilama okruženima s visokim zidovima, a to osobito dolazi do izražaja na brojnim domjencima koji se tamo priredjuju, na kojima u slobodi odievanja uživaju i žene i mužkarci.

Ovakovo ponašanje Iranaca je dosta često, ali je po brojnosti neuzporedivo slabije od daleko prevladavajućega broja pokornoga množtva, koje je „novu normalnost“ bezpogovorno prihvatilo i o njoj uobće ne razmišlja.

Tako nešto se može dogoditi i sa sadanjim nošenje krinki na obrazu. Krinka kao obvezni dio odjeće, za netkoga je sad nezamisliva ali takova mogućnost je zbiljna, jer se medju ljudima i ljudskim skupinama lako održavaju krajnje suprotni standardi života i ponašanja. Za neke ljude u amazonskoj prašumi ili u dielovima Africe ili Oceanie, i danas je nezamislivo nošenje bilo kakove odjeće, dok je za ne mali broj današnjih žena  nezamislivo pokazivanje u javnosti bilo kojega diela tiela ili obraza.

Kroz poviest su ljudi prošli duga razdoblja u kojima je normalno bilo ono što se danas drži nenormalnim. Tako je tisućama godina bio normalno robovlasničtvo, ili pak podjela na feudalce i kmetove, što bilo krajnje nemoralno i neljudsko, ali je bilo utemeljeno na tadanjim zakonima i propisima.

Nakon što su robovlasničtvo i feudalizam nestali, slobodno misleći ljudi nisu stignuli odahnuti, a pojavili su se genocidni totalitaristi Staljin, Hitler, Pol Pot, Mao Zedong, Tito, Ceausescu, Castro i drugi. Sa svojim sustavima poput nacizma koji je prouzročio svjetski rat i komunizma, koji se kao rak proširio svietom, težko su oštetili svjetsko pučanstvo i slobodu života, mišljenja i govora.

Kako se sad još uviek može pisati i objavljivati, zgodno je zamisliti na koji će možda način novinari, pisci i poviestničari za petdeset, stotinu ili dvije stotine godina pisati i govoriti o ovomu našemu dobu.

Evo nekoliko mogućih budućih citata u novinama, knjigama i medijima uobće, ka se radi o ljudima s početka 21 stoljeća:

-        Radili su i šetali bez krinki na obrazima, što je upravo nevjerojatno i pokazatelj je kako su bili nazadni.

-        Često su se prepirali i nisu imali svi isto mišljenje o svemu, što je bilo pogubno jer bi iz toga proizišle nevolje, a ovako svi s istim mišljenjem o svemu, evo žive mirno.

-        Prevladavalo je obilje svega i ljudi su jeli raznovrstnu hranu i pili raznovrstna pića, a u toj hrani i piću bilo je svakojakih neprihvatljivih sastojaka, a sad su ljudi mirni, jer se drže propisa u prehrani. Hranu i piće nije potrebito birati nego se zna što je svakoga dana u tjednu svima na jelovniku. Ne gubi se vrieme po trgovinama i održava se socialna distanca.

-        Puno se putovalo bez ikakova razloga, na primjer samo kako bi se razgledalo neke druge države, gradove ili područja, ili pak radi posjeta rodbini. To je sada u podpunosti nadomješteno s gledanjem reportaža, koje su pripremili napredni novinari, a nazadnjački pojam rodbine je srećom prošlost. Osim toga medjusobne posjete su štetne jer ugrožavaju socialnu distancu i omogućuju širenje  nazadnih stavova kao i coronavirusa. Komunikacija medju ljudima se evo gotovo u podpunosti obavlja preko pametnih brzoglasa, što uz put pruža mogućnost nadzora i izkorienitbi mogućih nepodobnih različitosti u razmišljanjima i omogućuje miran i siguran život pučanstva.

-        Športska natjecanja su se održavala na veleigralištima uz fizičku nazočnost množtva gledatelja, koji su bez krinka na obrazima sjedali jedni uz druge i vikali što je narušavalo socialnu distancu i omogućivalo širenje coronavirus. Sad se evo već dugo godina utakmice sigurno, liepo i ugodno gledaju samo preko zaslona.

-        Skupno se išlo gledati predstave u nekakova kina i kazališta, što je stvaralo mogućnosti za širenje coronavirusa, a sada se predstave gledaju samo preko zaslona, uz samo jedan na svjetskoj razini dogovoren izuzetak -  Dubrovačke ljetne igre.

-        U njegdašnjim slikopisima su glavne uloge često igrali bieli mužkarci što je evo izkorienjeno, jer je bilo nazadno  i glavne uloge sad igraju samo žene od boje.

-        Snimale su se komedije, pa su se ljudi smijali, a smieh je uzročnik mogućih tegoba i širenja coronavirusa, što je sad izbjegnuto i ljudima je tako produžen život. Život bez smieha je život bez rizika.

-        Ljudi su se odievali na različite načine, što je stvaralo podjele i zavisti, a sad su uvedene odore jednake za sve, a državna vodstva propisuju 2 do tri vrste odora koje se mienjaju sukladno temperaturi zraka, kako bi se i na taj način svima omogućio jednako zdrav život. Kako bi se izpravila nepravda prema ženama, mužkarci sad nose kotule, a žene hlače.

-        Tada su žene radjale, a sad se sva djeca radjaju u laboratorijima. Radi izbjegnuća trauma ni jednomu djetetu ne znaju se bioložki otac i majka, a sva djeca se odgajaju u državnim ustanovama.

-        Postojale su tako zvane obitelji i takozvani brakovi, što je bio uzrok nezadovoljstava. Zbog toga su obitelji i brakovi ukinuti, a kao službene se priznaju samo istospolne veze, kako bi se na taj način učinio ugodnim život danas prevladavajućega broja ljudi napredne istospolne orientacije. Tolerira se postojanje heteroseksualaca, ali javno pokazivanje sklonosti različitih od homoseksualnih, zabranjeno je kako se ne bi loše utjecalo na mlade.

-        Tada se u svietu umiralo od silnoga broja različitih bolesti, a danas postoji i od nje se umire samo jedna bolest – COVID19! Na taj način je svim ljudima, poglavito liečnicima i pacientima izuzetno olakšan život.

Ako netko ovo ocieni kao pretjerano pesimistički scenarij, neka se prisjeti robovlasničtva, feudalizma, nacizma i komunizma. Dystopijska novonormalna budućnost je po dosta različitih kriterija - već u punomu zamahu.