Zabraniti zabrane

Četvrtak, 9. srpnja 2020.

Dragi Bog je ljudima propisao svojih deset zapoviedi. U tim zapoviedima su sadržane sve zabrane kojih se ljudi trebaju pridržavati. Bog je na taj način ljudima dao golemu slobodu. Dobri i pošteni, Bogu odani ljudi u Božjim zapoviedima nalaze zaštitu od kaosa. Vražji sljedbenici se Božjih zapoviedi ne pridržavaju, ali oni su u manjini. Tako je bilo i tako treba ostati.
Na žalost, neki ljudi su kroz poviest pokušavali staviti se na mjesto Boga i, izmedju ostaloga, sa svojim zabranama nastojali urediti sviet. Zabrane su svojstvene samovlastnim u pravilu komunističkim ili socialističkim državama i dio su razloga njihove propasti.
U tim samovlastnim državama čak postoji pravilo:
„Zabranjeno je sve što nije izričito dopušteno.“
U tako zvanim slobodnim demokratskim državama pravilo je:
„Dopušteno je sve što nije izričito zabranjeno“.
Države u kojima vriedi ovo drugo pravilo su daleko učinkovitije, naprednije i u njima ima puno više sretnih ljudi.
Pogubno širenje nakaznih samovlastnih komunističkih ili socialističkih sustava zaustavljeno je devedesetih godina prošloga stoljeća. Učinilo se kako su logika i zdrav razum pobiedili i kako će uzkoro ta načela podpuno prevladati u svietu.
Ali vrag je opet pokazao svoju snagu. Pronašao je nove sljedbenike u množtvu onih koji slabo shvaćaju, skloni su nametničtvu i uočili su mogućnost svojega lagodnoga obstanka kroz svoje djelovanje u politici i medijima.
Ti i takovi su opravdanje svojega parazitskoga postojanja i obstanka pronašli u – propisima i zabranama, i računajući na razvidno kukavično sljedbeničtvo množtva! Nisu to više Božji propisi i zabrane, nego propisi i zabrane koje donose – ljudi ljudima, a to je samo po sebi krajnje problematično, ali i prosječnoj većini pučanstva – nevidljivo.  Za razliku od Boga čiji su propisi i zabrane kroz deset njegovih zapoviedi – jasne i kratke, vražji sljedbenici su, kako iz svoje gluposti, tako i iz svoje zloće, iz dana u dan  nametnuli nepregledno množtvo svojih propisa i zabrana, a to množtvo se evo ovodobno čak exponencialno širi. Primjer je gripa izazvana coronavirusom i ponašanje vlastodržaca u gotovo svim svjetskim državama, koji svoju obću nesposobnost, ali i zloću pokušavaju prikriti sa zabranama, koje su tobože donesene u cilju zaštite pučanstva.
Kroz zabrane i propise, tako zvane slobodne zemlje se evo izjednačuju s još uviek postojećim samovlastnim komunističkim ili socialističkim državama. Postupak konačnoga odumiranja zločinačke samovlasti i utopijskoga komunizma, na taj način ne samo što je zaustavljen nego se klatno zaljuljalo u suprotnomu smjeru. Krajnje neočekivano počinje ostvarba prognoze koju sam s čudjenjem slušao u svojemu djetinjstvu, za života u samovlastnoj komunističkoj Jugoslaviji:
„Amerika i Englezka bit će zemlja proleterska!“
Najgore je što USA, kao najsnažnija država na svietu, nepobitno ide u tomu strašnomu smjeru! A uz USA tim smjerom ide i Englezka, ali i Njemačka, Francuzka, Canada, Australia i množtvo drugih.
Ogleda se to istodobno na dva načina koja su u biti kontradiktorna, ali evo sad se nadopunjuju – zabrane i anarkiju!
Ta nevjerojatna simbioza se širi poput zaraze, a evo u pomoć im je stignula i stvarna zaraza kroz gripu prouzročenu s coronavirusom.
Ovodobni smjer u kojemu ide život svjetskoga pučanstva je sve u svemu strahotan. U cilju očuvanja ljudskog života, koji se po definiciji ne može očuvati, jer je smrt svakoga čovjeka neizbježna, ljude se prisiljava na nesretan život s krinkama na licu.
Kako bi po toj kombinaciji hyper zabrana i anarkije trebao izgledati život. Bio bi doslovce dystopijski.
Nestala bi sva velika fizička okupljanja, poput športskih natjecanja i priredbi, a veleigrališta i dvorane bi bile izložene propadanju. Rodjendanska i imendanska okupljanja bi se svela na kontakte preko Vibera, a gradele bi hrdjale na smetlištu. Mladići i djevojke ne bi imali prigodu za susrete, drastično bi se smanjio broj brakova i natalitet. Smanjila bi se svekolika proizvodnja i trgovina. Nestao bi turizam. Ljudi bi sjedali u kućama, gledali u zaslone i – debljali. Dok bi imali što jesti. Zahtjevi za ukidanjem redarstva, koji su evo dobili snažno uporište u USA, proširili bi se po cielomu svietu. Redarstvenici bi nestali, a anarkisti i kriminalci svake vrste bi dobili golemu snagu.
Samovlast bi se pokazala jedinom praktičnom zaštitom od ovakovoga pogubnoga scenarija. I modeli država poput Sjeverne Koreje ili Kine pokazali bi se utočištima i širili bi se po svietu, kao jedina alternativa anarkiji i kriminalu.
Ipak treba zadržati optimizam. Velika je vjerojatnost kako će se klatno početi gibati u drugomu smjeru. Lovci na viruse i njihovi sljedbenici bi se morali konačno umoriti od brojenja i zabrana, a ukidanje propisa i zabrana na tomu području, uz put bi moglo srušiti još puno drugih nepotrebitih propisa i zabrana, pa bi svjetsko pučanstvo opet moglo dobiti mogućnost slobodnog disanja bez krinki i života bez nakaznih zabrana.
Na žalost, prepuštanje donošenja propisa i zabrana samo Bogu, utopijska je želja. Medju ljudima je prevelik broj neznalica, lienčina i parazita. Zabraniti zabrane je – nemoguće.