Množtvena korupcija - temelj hrvatskoga obstanka
20. lipnja 2018.
O pojmu branitelj posebice o braniteljskom statusu napisano je dosta u knjigi Hrvatska ideja i stvarnost u poglavlju Kriteriji, statusi, činovi, odličja, prava, a i u mojim ranijim zapisima (Popis branitelja i Popis branitelja - ukidanje). U tim razčlanbama se pisalo o problematičnosti uporabe toga pojma, poglavito u smislu statusa s kojim se ostvaruju privilegije, i o puno slučajeva čak i otvoreno neutemeljenih dobivanja statusa branitelja. Uvodjenje statusa branitelja kao takovoga opisano je kao protuhrvatska podvala, a nabrojeni su i krajnje absurdni i smiešni primjeri takove podvale. Sve u svemu uvodjenje i postojanje statusa branitelja opisano je kao nešto negativno i štetno.
Je li to baš tako? Cielo to pitanje je slojevito.
Tko su bili branitelji? Na prvi i prevladavajući pogled to su ljudi koji su se samostalno okupili, naoružali, organizirali i stali u obranu Hrvatske. Taj pogled je pogrješan jer su obranu Hrvatske organizirale legalne hrvatske vlasti, kako na državnomu tako i na tadanjim obćinskim razinama. Braniteljsku jezgru su činili redarstvenici, zaposleni i plaćeni u tadanjemu ministarstvu unutarnjih poslova, te Zbor Narodne Garde, čiji su članovi takodjer dobivali plaće za svoju obranbenu djelatnost i kasnije su se pretvorili u Hrvatsku vojsku. Njima su bili pridruženi ljudi mobilizirani u pričuvni redarstveni sastav ili pak u tadanju teritorialnu obranu, a bilo je i dragovoljaca, koje su voditelji obrane na državnoj ili obćinskim razinama sukladno situaciji priključivali u početku Narodnoj zaštiti, a zatim su ih prebacivali u postrojbe MUP-a, ZNG-a, HV-a ili TO. Dio dragovoljaca je djelovao i nezavisno, ali to je bio izuzetno mali dio.
Po nekim drugim mišljenjima, branitelji su ljudi koji su uporabili prigodu i iz obrane Hrvatske sebi priskrbili novac i privilegije, a to se pokazalo i pokazuje se ozbiljnim obterećenjem hrvatskih poreznih obveznika, kako dosadašnjih, tako i današnjih i budućih. Ta mišljenja imaju uporište u činjenici što se profesionalnim redarstvenicima ili vojnicima ne bi trebalo specialno plaćati obavljanje posla za koje su i onako plaćeni, mobiliziranim osobama je bila zakonska dužnost odzvati se mobilizaciji, a dragovoljci su dragovoljno krenuli braniti domovinu, a ne boriti se za svoj budući status i uzpješna obrana domovine bi im trebala biti najbolja plaća.
Činjenica je kako je medju današnjim službeno označenim „statusnim“ braniteljima bilo puno častnih osoba, kojima je obrana domovine bila primarna, ali sigurno je i kako je po svemu sudeći veliki dio onih koji imaju status branitelja, više truda uložio u borbu za taj status nego u obranu Hrvatske.
U svemu ovomu nema ničega novoga i sve je, na ovaj ili onaj način, već ranije opisano pa se zbog toga ovoj temi ovdje ne bi ponovno pisalo, ali se u medjuvremenu odkrio i pokazao još jedan pogled na cielu problematiku, a taj govori u korist stvaranja goleme povlaštene skupine s više od pola miliuna branitelja, jer je kroz taj možda namjeran, ali još vjerojatnije nenamjeran čin korupcije medju Hrvate prešlo (uključujući obitelji branitelja) oko pola pučanstva Hrvatske.
Kako je većina Hrvata nakon drugoga svjetskog rata bila iztrjebljena ili je pobjegla ili se izselila u inozemstvo, u Hrvatskoj su prevladavali Jugoslaveni. Danas ih je, zahvaljujući spomenutoj korupciji, ipak manje od pola, jer polovicu po definiciji čine branitelji, a u drugoj polovici takodjer ima ponešto Hrvata.
Kada bi se ukinuli statusi branitelja, to bi za Hrvatsku bilo dobro u financijskom smislu, ali bi hrvatski narod praktički nestao, jer bi se većina branitelja vratila svojim jugoslavenskim korienima, i stvorilo bi se kritično množtvo za konačno nestajanje Hrvatske.
Oni koji su za Hrvatsku najveći teret, u isto vrieme su i jamstvo obstanka Hrvatske, jer je brane bojeći se gubitka svojih privilegija. To je u biti paradoksalno, ali je točno. U nekakovoj Balkaniji, vrlo vjerojatno ne bi bilo nekog osjećaja za trošenje novaca na neke tamo hrvatske branitelje, kao što je to, na žalost slučaj u današnjoj Hrvatskoj, gdje se troše novci na partizane, koji su se borili protiv Hrvatske.
Status branitelja je paradoksalan s puno motrišta, pa i glede tajnosti popisa branitelja, uz izpriku kako se radi o zaštiti osobnih podataka .
Zašto bi netko tajio svoje sudjelovanje u obrani Hrvatske? Ako ga je sram onda je to dokaz kako ne voli Hrvatsku.
Najveći paradoks je u činjenici što je status branitelja smišljen kao još jedan od načina za uništenje Hrvatske, a evo pokazao se temeljem hrvatskoga obstanka!