Nametničtvo
7. lipnja 2018.
Na prvi pogled je nejasno zbog čega je i u glavnim medijima i u državnim administracijama tako zvanih razvijenih zapadnih država toliko snažna podpora množtvenomu useljavanju iz Afrike i Azije. Jedino pravo objašnjenje je nametničtvo odnosno nametnički sindrom koji se proširio i dalje se nezadrživo širi. Zahvaljujući silnom napredku tehnike, tehnologije, a posebice učinkovitosti u proizvodnji, stvoreni su golemi viškovi, prema kojima su se usmjerili rojevi ljudskih nametnika. Slično mravima ili insektima, koji se okupljaju gdje god se stvori višak hrane, koja je uz to i nezaštićena, i ljudi su skloni uzimati za sebe ono što nije njihovo, ali im se čini kako na to imaju pravo samim tim što nečega ima u izobilju. Velikomu broju ljudi nerad se čini atraktivnijim od rada. To je sjajno uočio komedijaš Seinfeld, kad je svojega prijatelja Georgea u jednoj šaljivoj epizodi upozorio kako George u stvari više radi izbjegavajući raditi, nego što bi radio kad bi se zaposlio. Seinfeldovo zapažanje je Georgeu otvorilo oči i on se zaposlio, a onda je sebi organizirao spavanje izpod uredskoga stola. Na ovaj ili onaj način, uz pomoć Seinfelda ili bez njegove pomoći, množtvo ljudi se ponaša poput Georgea. Ima ih i dalje puno koji ne žele niti pomisliti na bilo kakovo zaposlenje i radije žive od raznih vrsta državne pomoći, što je u biti, kad je nametničtvo u pitanju, najpošteniji pristup. Onaj krajnje razorni i nepošteni način je kriminal, odnosno pljačka i kradja, često uz pomoć nasilja ili ubojstva. Srednji put je nalaženje nekoga nametničkoga zaposlenja, a najveći ih je izbor u državnim službama i medijima. Baš iz razloga što državni i medijski aparat dominira na području informiranosti i manipulira s informacijama, ti pretežito nametnički poslovi ne samo što se ne prikazuju takovima, nego se po vriednosti stavljaju na najvišu razinu, što je onda samo dodatan mamac za nove nametnike. Višak vrjemena i novaca nametnike okreće prema užitcima, prije svega prema hrani i piću, a sve više i prema drogama, pa je tako sve više debelih, pijanih i drogiranih ljudi, od kojih su debeli najzamjetljiviji i kojih je razvidno svakim danom sve više. Inače svako poobćivanje je štetno, pa tako i uzpostava dosljedne povezanosti debljine s neradničtvom. To bi bilo nepošteno i nepravedno prema množtvu debelih osoba koje rade vriedno, marljivo i pošteno.
Nametnici svjestno održavaju i razvijaju svoje nametničtvo, ali kao i svi ljudi imaju i svoju podsviest, koja ih ne čini baš ponosnima, pa za svoje nametničko životno opredjeljenje traže opravdanja. Najjednostavnije je opravdanje u množtvenosti. Ako su takovi svi, zašto ne bih bio i ja! Veći broj nametnika čini pojedinačni nametnički grieh relativno manjim. I tu su debeli i siti nametnici u bogatim državama uočili kao svoje saveznike mršave i gladne nametnike iz Afrike i Azije, koji takodjer nastoje doći do hrane i novca ništa ne radeći. Kako u njihovim državama nametnici na vlasti pojedu baš sve, kao jedino rješenje im se nametnulo barem pokupiti mrvice kod debelih sretnika, koji su se rodili u bogatim državama. Tako danas mršavi nametnici hrle prema mjestima bezplatne i lake prehrane, a na taj način čak čine sretnima debele nametnike koji tamo žive i pri tomu podsvjesno pate zbog svoje nametničke prirode. Unatoč medijskim metamorfozama, pošteni i radišni ljudi u bogatim zemljama vide ili barem osjećaju kamo sve to vodi, ali mogu učiniti vrlo malo, jer su postali manjina. Protiv sebe imaju i svoje domaće nametnike i ilegalno doseljene nametnike i sve one koji su za sada još ostali u siromašnim državama, a koji planiraju poći izseljeničkim stopama svojih sunarodnjaka ili pak drže kako će im biti lakše živjeti oslobodivši se nametnika. To se osobito odnosi na vlasti i medije u siromašnim državama, koji se otvoreno protive povratku svojih odbjeglih sunarodnjaka i čak im sprječavaju povratak. Tako sve manja skupina poštenih radnika u bogatim državama sa svojim organiziranim radom hrani i domaće nametnike i nametničke doseljenike i sve to ide dalje u istomu smjeru. Ne će se zaustaviti dok ne dodje do ravnoteže izmedju radničkih mogućnosti i nametničkih potreba, nakon čega će nuždno usliediti nemogućnost zadovoljenja potreba, pa će se nametnici izmedju sebe početi boriti za plien. U tomu trenutku će doći do urušavanja sada poznatoga svjetskoga sustava, što će neizbježno prouzročiti velike ratove, sukobe, množtvena ubojstva i progone.
Nametnici u državnim i političkim strukturama i medijima na području zapadnih razvijenih država nisu svjestni s kakovom se vatrom igraju zadovoljavajući svoje podsvjestne nagone. Ali to je neizbježno. Osnovni motiv većine ratova kroz poviest bila je pljačka, što je samo još jedan od izraza s kojim se opisuje nametničtvo.