Nitko nije savršen (2)
Tito je na puno područja dokazivao i dokazao svoju svestranost i nadprosječnost. Tako je bilo i kad su u pitanju žene. Obožavao se okruživati s opernim pjevačicama. Ženio se službeno tri puta, a živio je i u divljem braku. Pri tomu je sjajno održavao običaj življenja s mladim ženama. Kad bi jedna ostarjela, našao bi sliedeću mladju. Prva žena Rusica Pelagija Belousova bila je 12 godina mladja od njega. Druga žena Herta Haas 22 godine, a treća žena Jovanka Budisavljević 32 godine mladja! Izmedju druge i treće žene ljubavnica Davorjanka Paunović bila je 29 godina mladja.
S Davorjankom je proveo vrieme drugoga svjetskoga rata. Kad je umrla 1946. Imala je 25 godina! Tito ju je pokopao u svojemu vrtu u Beogradu i na taj je način pokazao koliko mu je bila pri srcu. Onako svestran svoju ljubav nije pokazivao samo prema ženama, nego i prema životinjama, pa je u istom tom vrtu pokopao i svoga konja i svoga psa! I za vrieme Jugoslavije, a i danas Tita se spominje kao krajnjega uzora, uključujući i njegovu ljubav prema ženama, konjima i psima!
Koliko god volio žene Tito je ipak najviše volio sebe, pa je izuzetno pazio kako ne bi ni u jednom trenutku pao u ženinu sjenu. Zbog toga je njegova žena Jovanka dobila „samo“
5 jugoslavenskih i dva strana odličja. Kad je umrla, odličja joj je netko ukrao ali ih je kasnije vratio. Pokopana je u blizini Tita i njegove ljubavnice.
Tito se tako i nakon smrti nastavio izticati sa svojim dometima. Pokopan je izvan groblja, u istom vrtu sa svojom ženom, ljubavnicom, konjem i psom!
Njegov grob je postao mjestom hodočašća miliuna ljudi izpranih mozgova, koji su u njemu vidjeli i vide nedostižnoga uzora u svatkomu pogledu.
A tih njegovih „postignuća“ je bilo doista na svim područjima.
Očekivano i u skladu s percepcijskim metamorfozama nitkomu se nije pokazalo zanimljivim napraviti popis i prebrojiti sve što je Tito držao u svojemu posjedu. O tomu bi se dala bez problema napisati zasebna knjiga. Kako tema ove knjige nije iztraživanje i brojenje Titovih posjeda, ovdje će samo biti iznesen rezultat jedne kratke analize sukladno nekim izvorima i sastavcima razpoloživima na Medjumrežju.
Kad je u pitanju stanovanje, broj Titovih rezidencija se vjerojatno može uzporediti jedino s brojem rezidencija u posjedu britanske kraljice. Tomu je jedan od uzroka bila i činjenica što za njegovih putovanja velikana Titova ranga nije bilo pristojno smjestiti u hotel, a niti u bilo kakovu zgradu ili dvorac, koji pripada nekomu drugomu. Taj problem je riešen vrlo jednostavno. Gdje god bi on boravio, predhodno bi mu se pripremila vila, koja bi od tada postala njegovom.
Neke vile su se gradile baš za Tita, a neke postojeće su bile adaptirane kako bi najprikladnije odgovorile njegovim vrhunskim potrebama. Glede vlasničtva nije bilo nikakovih problema. I zemljišta i zgrade su se za vrieme Titove vladavine oduzimala sukladno potrebama komunista. Ako su na taj način svoje stambene potrebe rješavali komunisti nižega ranga, kako se to tek ne bi primienilo kad je u pitanju takov velikan poput Tita. Uostalom, Jugoslavija se nije bez razloga nazivala Titovom. Na taj način se, prirodno, nije moglo postupati u inozemstvu, pa se stoga bilo krenulo u kupovinu. Tako je, na primjer, za Tita kupljena i uredjena zgrada u New Yorku, na Manhattanu.
Za Tita je u glavnom jugoslavenskom gradu Beogradu uz službenu rezidenciju, prirodno oduzetu stvarnim vlastnicima, izgradjena i nova pod nazivom „Mir“, ali u nju Tito nije nikad uselio jer se u medjuvremenu umirio, odnosno umro.
Iz popisa tako zvanih Titovih vila i rezidencija vidljivo je kako je diktator bio orientiran prema najatraktivnijim dielovima Jugoslavije. Kroz manje atraktivna područja samo bi proputovao, ali tamo ne bi boravio niti noćio. Taj njegov profinjeni ukus zasigurno je uštedio gradnju, ili adaptaciju i održavanje njegovih zgrada na još puno mjesta i na taj način su postignute ozbiljne uštede, što bi Titoljubci mogli uzeti kao razlog za dodatno veličanje svoga idola i uzora.
Tita su u svatkomu trenutku spremne čekale vile na Bledu, Brdu kod Kranja, Igalu, Karadjordjevu, Kumrovecu, New Yorku, Ohridu, Plitvicama, Splitu, Zagrebu. U Dubrovniku su mu na razpolaganju bile dvije vile, u Kuparima i u Lapadu, a dvije vile je imao i u Bugojnu, jer su mu uz žene, konje i pse strast bile i divlje životinje, poglavito medvjedi, kojih je najviše bilo baš uokolo toga bosanskoga mjesta. Priča se kako bi Titovi podanici hvatali medvjede i vezivali ih za stabla, a onda bi diktator dolazio i snajperom gadjao nesretne životinje. Taj hobi je jako volio i zbog toga je u Bugojnu boravio čak sedamnaest puta, što su vriedno izbrojili i zapisali tamošnji njegovi poklonici, dok u neke vile koje su mu bile namienjene nije ušao niti jedan put.
Kakova je to bila procedura, kad su u pitanju njegove vile dobar je primjer Igalo u Boki Kotorskoj. Tamo je Tito jedan put stigao kako bi izprobao ljekovitost tamošnjega blata. Izrazio je svoje zadovoljstvo, što je bilo dovoljno njegovim tamošnjim poklonicima za izgradnju golemoga kompleksa zgrada namienjenoga voljenomu maršalu, koji je zatim čak četiri puta boravio u Igalu zajedno sa svojom vojnom, partijskom i državnom svitom. Svi zajedno su se tako mogli uvjeriti u kakvoću izvedbe ne samo soba, kuhinja i dielova namienjenih odmoru, nego i uredskih prostora i dvorana za sastanke.
Premda je volio pucati po medvjedima u Bugojnu i valjati se po blatu u Igalu, Tito je izuzetno držao do imagea poznavatelja i obožavatelja glasbe, poglavito opere, kazalištnih priredbi i filmskih predstava, pa je uza sve svoje ostale dužnosti našao vremena i snage za prihvatiti se pokroviteljstva dubrovačkog kazalištnoga i glasbenoga, te pulskoga filmskoga festivala. Kako bi lakše stizao u pulsku Arenu na projekciju jugoslavenskih uglavnom partizanskih slikopisa, u kojima se slavilo njegovo ime, za svoj smještaj je izabrao cielo otočje Brijune. Slikopisi u Areni su se prikazivali uvečer i Tito je na predstave plovio sa svojom jahtom, a kako mu preko dana ne bi bilo dosadno u goste bi pozivao poznate svjetske glumce, poput Elizabeth Taylor, Richarda Burtona ili Sophie Loren. Na taj način je upodpunjivao svoju ljubav prema slikopisima. Titoljubci su Brijune uredili na vrhunski način, pa su za Tita i njegove goste tamo čak smjestili i zoološki vrt!
Titove vile su pak bile samo površinski i bitno jeftiniji dio smještaja namienjenih malenomu debelomu diktatoru. Najskuplji i najveći dio bili su – podzemni gradovi, namienjeni smještaju njega i njegovih najbližih suradnika u slučaju napada na Jugoslaviju. Tada bi se trostruki narodni junak mogao povući duboko pod zemlju i na taj način štititi svoj zaljubljeni narod koji bi ostao tamo na površini. U slučaju napada s atomskim bombama, ne bi bili bitni miliuni poginulih Jugoslavena, bilo bi ključno što bio preživio „najveći sin naroda i narodnosti“ kako su tepali Titu.
Podzemnih gradova je bilo čak dvadeset i šest (26)! Bili su ravnomjerno razporedjeni po cieloj Jugoslaviji, kako Tito nikad ne bi bio od njih previše udaljen. U Srbiji ih je bilo sedam, u Bosni i Hercegovini šest, u Hrvatskoj pet, u Sloveniji i Crnoj Gori po tri i u Makedoniji dva. Po dostupnim podatcima izgradnja tih podzemnih skloništa ili gradova stajala je Jugoslaviju ondanjih devetdeset miliarda američkih dolara! Na primjer takovo podzemno sklonište u Konjicu je stajalo osam i pol miliardi dolara. Svi ti novci su utrošeni u biti samo kako bi se osigurala zaštita malenomu debelomu diktatoru. Novac je pronadjen kroz uzimanje zajmova u inozemstvu.
Kako i u ovomu slučaju nije moguće pronaći precizan popis svih tih podzemnih gradova evo barem nekih, složenih po abecedi. Golema podzemna skloništa su za Tita izgradjena u Bihaću, Brelima, Bugojnu, Divuljama, Golubovcima, Goraždu, Han Pjesku, Konjicu, Kumanovu, Kuparima, Paklenici, Plješivici i Visu.
Tito je bio ljubitelj svega skupocjenoga. Kao pravi komunist osjećao je potrebu imati ono što mu se svidja i nije se pri tom obterećivao s tim tko će to za njega zaraditi ili stvoriti. O tomu su skrbili brojni zaljubljenici u Tita koji su pazili izpuniti sve njegove želje ma koliko one bile skupe i čak neobične. Stoje zabilježke kako je obožavao miris francuzkih parfema, pa se u parfemima čak i kupao! Obožavao je najskuplja pića. Najteže mu se bilo svakodnevno odlučivati u izboru izmedju francuzskih konjaka i škotskih whiskeya, a redovito je pušio kubanske cigare, s kojima ga je obskrbljivao prijatelj diktator Fidel Castro. Trudio se ne zaboraviti svoje bravarsko obrazovanje kako bi se valjda mogao „vratiti u svoju struku“ kad bi ostao bez posla. Zbog toga su mu podanici i u Beogradu i u Igalu i na Brijunima i svugdje u njegovim skupocjenim vilama gradili bravarske radione s najmodernijim strojevima, pa se onda kad bi ga uhvatila nostalgija, u svatkomu trenutku mogao prihvatiti čekića, kliešta ili tokarskoga stroja. Hobi mu je bila i fotografija, pa su mu uviek bili pri ruci skupocjena oprema za fotografiranje ili pak razvijanje fotografija. O kakvoći svojih fotografskih uradaka mogao se pričati i savjetovati s osobnim fotografom, koji je uviek bio u njegovoj blizini i s velikim zanosom je nastojao fotografski zabilježiti svaki pogodni trenutak u životu Tita i njegove mladjahne Jovanke.