Od slobode prema cenzuri
20. ožujka 2018.
Cenzura je za sve slobodno misleće ljude uviek bila omrznuta. Nju su na svojoj koži osobito osjetili oni koji su bili prisiljeni živjeti u državama u kojima su na vlasti bili komunistički režimi. S padom većine komunističkih režima očekivalo se kako će cenzura ubrzo postati samo neugodna prošlost, jer je podpuno logično trebao usliediti i pad komunizma u preostalim komunističkim državama. Na žalost, neke stvari su krenule u suprotnomu smjeru od očekivanoga. S jedne strane iz dana u dan Medjumrežje se silno brzo razvija i pruža sve šire mogućnosti informiranja i razmjene informacija medju ljudima, u čemu osobito velike zasluge imaju goleme i snažne tvrdke poput Googlea, Facebook-a, Twittera. S druge strane, na žalost, počelo je filtriranje informacija, i čak dolazi do podpunih zabrana pristupa Medjumrežju onima koji objavljuju neke nepodobne sadržaje. Tako se pojam „nepodobnost“ proširio sa samovlastnih na demokratske države, a bilo je za očekivati njegov podpuni nestanak.
Za tješiti se je kako se samo radi o nespretnosti i nedovoljne promišljenosti u vrhovima gigantskih informatičkih tvrdki. U stvari radi se o onomu prokletomu načelu po kojemu je često „put u pakao popločan s dobrim namjerama“. Velike tvrdke koje praktički vladaju s Medjumrežjem u biti s pravom osjećaju svoju odgovornost za svjetsko pučanstvo. Podpuno je logično pokušavati spriečiti trovanje ljudi s nekim neprimjerenim sadržajima. Na žalost u tomu se krije opasna zamka koja vodi k ograničavanju ljudskih sloboda, mišljenja i izražavanja, a to je još daleko veća opasnost. Premda bi bilo sjajno pronaći neku spasonosnu i primjenjivu obrazicu s kojom bi ljudi bili zaštićeni od loših i opasnih sadržaja, a pri tomu bi bila občuvana njihova sloboda mišljenja i izražavanja, za sada takovo nešto nije pronadjeno, nego se primjenjuju različiti kriteriji i sita napravljena po nedovoljno jasnim i čvrstim načelima, pa se pri tomu dogodi zabrana pristupa i izražavanja mišljenja benignim ljudima i ljudskim skupinama, a u isto vrieme je nekim drugim ljudima i ljudskim skupinama dopušteno širenje krajnje otrovnih sadržaja.
Kroz neprikladno selektivne filtrirajuće postupnike strašnim udarcima je tako izloženo cjelokupno slobodno misleće pučanstvo Nekim ljudima i skupinama ne samo što se ne dopušta unos nepodobnih sadržaja, nego se nepodobnim ljudima zabranjuju pristup uobće! Za sada se tomu, najviše opiru ljudi s tako zvane desnice. Po svemu sudeći njihovi prosvjedi imaju podlogu jer na takozvanoj ljevici o medjumrežnomu filtriranju vlada gotovo podpuna šutnja. Tko šuti slaže se, staro je pravilo. Činjenica je kako se toj tako zvanoj ljevici dopušta praktički sve, kad je u pitanju širenje njezinih predočbi.
Tu se ipak ciela ta priča sigurno ne će završiti. I ta tako zvana ljevica će vjerojatno doći na red, pa se sve jače nazire distopijska budućnost u kojoj će biti mjesta samo za uškopljene osobe i uškopljena razmišljanja. Najgore je to što monopol na istinu dobivaju neki javnosti nepoznati ljudi u sjeni, koji za svoje postupke cenzure nisu odgovorni baš nikomu.
U načelu ljudi bi se tomu mogli suprotstaviti pristupivši Medjumrežju nezavisnim putom, bez uporabe svjetski poznatih posrednika. Njihova rieč bi se doduše slabo čula, ali bi ipak bila negdje zabijena u takozvanom mračnomu dielu Medjumrežja. Na žalost i to postaje nemoguće. Sama registracija mrežnih mjesta nalazi se takodjer pod monopolističkom kontrolom! Tako za registrirati mrežno mjesto više nije dovoljno smisliti naziv i predplatiti se. Čovjek ili skupina ljudi tu mogu naići na nepremostivu prepreku, jer im se može dogoditi odbijanje registracije ili pak odkazivanje predplate.
Medjumrežje tako postupno gubi svoju osnovnu značajku, a to je podpuna sloboda u unosu i razmjeni informacija. Pri tomu dolazi do stravičnoga absurda. Cenzura ne dodiruje najstrašnije i najpogubnije sadržaje, poput širenja terorizma, pornografije, droga, pedofilije, laži, potvora, rasizma, promicanja totalitarizma. Čak su na ciljniku cenzora sadržaji koji se bore protiv nabrojenoga! Takovi sadržaji se označavaju s različitim novogovornim izričajima medju kojima prednjače govor mržnje, ili politička izpravnost.
Na području tako zvanih razvijenih zapadnih demokracija stvara se ozračje nužnosti primjene tako zvane političke izpravnosti u svim područjima komunikacija i medjuljudskih odnosa. Nepridržavanje toga novogovornoga načela znači opasnost od osude, kažnjavanja i fizičkoga lišavanja slobode!
Dakle, dopuštene su sve moguće zastrane, jedino nije dopušteno odnosno nije politički izpravno zastrane uočiti i na njih upozoravati!
Primjenu toga načela osiguravaju ljudi i skupine okupljene oko današnjih informacijskih srjedišta moći.
Ipak treba se nadati kako će se medju ljudima stvoriti kritična masa sviesti, koja će naći načina za održanje slobode mišljenja. I ova knjiga je prilog u tom smjeru.
Cenzuri se javno preko Twittera suprotstavio i američki predsjednik. On bi tu mogao nešto učiniti, premda se njegova snaga u uzporedbi sa snagama „masters of the universe“, kako su monopoliste Medjumrežja na područjima pretraživanja ili održavanja tako zvanih socialnih mreža nazvali Amerikanci. Primjereni hrvatski izrazi bili bi „ gospodari svemira“ ili „gospodari svekolikosti“. Iz dana u dan sve pozitivno i zdravo razumno potiskuje se kod rezultata pretraživanja na margine, odnosno u sjenu, a nekim poznatim mrežnim krugovalnim ili dalekovidničnim postajama ili medijima jednostavno je zabranjen pristup.
Jedino u čemu je američki predsjednik moćniji od gospodara svekolikosti je vojska, ali je on, ako je doista gorljivi pristaša demokracije i slobode govora, kakovim se predstavlja, sigurno ne će uporabiti, i to je jako dobro. Na žalost, pozivanje na američki ustav i utemeljiteljske otce (founding fathers), više nije izuzetno jaka pomoć. Premda utemeljiteljski otci prije više od dvije stotine godina nisu mogli predvidjeti pojavu Medjumrežja i prednosti, a evo i opasnosti koju je ta pojava doniela. Najbolje sredstvo koje bi američki predsjednik mogao uporabiti je zakon protiv monopola (antitrust law), premda je i on donesen prije više od stotinu godina i sigurno u sebi ne sadrži ništa u svezi s Medjumrežjem. Ipak taj zakon bi se mogao primieniti jer su informacije danas roba kao i svaka druga. Prodaju se i kupuju i pogubno je kad se nalaze u rukama monopolista. U stvari pokazuje se kako je to još pogubnije nego kad se radi o monopolu nad proizvodnjom na primjer samovoza ili kukuruza. Američki predsjednik ima svoje savjetnike, pa se treba nadati kako će uz njihovu pomoć možda pronaći i neko drugo rješenje. Ipak najveću nadu treba polagati u sama središta sadanje manipulacije s pristupom Medjumrežju i sa širenjem informacija. Na čelu tvrdki koje su gospodari svekolikosti u biti se nalaze relativno mladi, benigni i demokraciji skloni ljudi. Vjerojatno će shvatiti i prihvatiti kako je njihovo poimanje demokracije relativno i različito je od poimanja demokracije nekih drugih ljudi i ljudskih skupina. Pa i neke dokazano opasne terorističke skupine drže sebe pravednicima i borcima za slobodu. Zbog toga, ako gospodari svekolikosti ubrzo ne pronadju prikladnu i obće prihvatljivu obrazicu, najbolje bi bilo kada bi ukinuli bilo kakove manipulacije i oslobodili i sebe i druge posla oko smišljanja kako zaštititi ljude od nekih vrsta informacija. Ako ne možemo drugčije pustimo samoj slobodi zaštitu slobode! To je za sada najpoštenije, a u isto vrieme i najpraktičnije, jer se na taj način oslobadja golema energija pametnih ljudi, koji svoje dragocjeno vrieme mogu utrošiti u nešto učinkovitije i vriednije od smišljanja i primjenjivanja medjumrežnih procjednika.
S drugim gospodarima svekolikosti nemam izkustva, ali već dugo rabim usluge Googlea. Medju golemim sam množtvom ljudi kojima je Google omogućio najbolje i najbrže pretraživanje Medjumrežja i bezplatno stavio na razpolaganje mogućnosti za iznošenje svojih stavova, zapisa i knjiga. Sva izkustva s Googleom, koji je inače prva i ključna tvrdka u sastavu gospodara svekolikosti su mi izuzetno pozitivna. Zbog toga duboko sam uvjeren kako će trenutačna situacija s cenzurom Medjumrežja ipak uzkoro doći svomu kraju bez ikakove intervencije sa strane. Cenzura je u sadanjemu ozračju vrlo vrlo vjerojatno samo nesnalaženje u dobroj namjeri traženja rješenja za postojeće probleme.