Politizprava (2)

Omiljeno politizpravno jezično sredstvo je uporaba negacije pozitivnoga izraza umjesto nekoga izraza koji je sam po sebi negativan (neistina umjesto laž, nedobar umjesto loš)
Politizpravnici se sa svojim idejama miešaju i tamo gdje praktički nemaju baš nikakovoga izgleda za uzpjeh. Tako se zalažu za održavanje športskih natjecanja u kojima se ne bi mjerilo rezultate i za školske izpite bez ocjenjivanja, s objašnjenjem kako bi se na taj način zaštitilo ljude koji su slabiji i gluplji. Problematičnim im se čini nazivati „crnu kave“ „crnom“, zbog iracionalnoga straha, kako bi to moglo uvriediti crnce! U američkoj državi Washington zabrinuli su se za osjećaje zatvorenika (prisoners) pa su ukinuli taj naziv i počeli ih službeno nazivati studentima (students)!  U zatvoru Walla Walla u toj državi tako svoju kaznu zatvora služi 69 godišnji student Gary Ridgway, osudjen na doživotnu robiju kao serijski ubojica koji je prije nego je uhićen uzpio pobiti čak 90 ljudi!
Proučavajući krajnje temeljito lik i djelo Martina Luthera Kinga, najpoznatijeg borca za crnačka prava, u Oregonskomu sveučilištu su u Kingovim aktivnostima pronašli ozbiljan nedostatak, jer je on, zalažući se za svoju rasu zaboravio zalagati se i za ravnopravnost spolova! Taj njegov grieh su odlučili kazniti brisanjem Kingove čuvene krilatice „I have a dream“, sa zida u studentskomu srjedištu, ali su od toga ipak odustali nakon dugotrajnih pregovora.
U Seattleu je redarstvenicima zabranjeno rabiti rieč sumnjivac ili sumnjiva osoba (suspect) u njihovim izvješćima. Umjesto sumnjivca uveli su rieč  član zajednice (community member). Na taj način su ubojice i lupeži zaštićeni sve dok im se ne dokaže krivnja, a kad im se krivnja dokaže i budu osudjeni na zatvorsku kaznu, postaju – studenti!
Britanska medicinska asociacija se dosjetila zaštititi transrodne ljude izdajući naputak po kojemu bi se noseće žene trebale nazivati nosećim ljudima (pregnant people). Pri tomu ih uobće ne diraju prosvjedi žena koje su se našle povriedjenima i kojih ima stotinu tisuća puta više od ugroženih transrodnjaka.
U ljetu 2017. američki profesori imali su mogućnost pohadjati tečaj pod naslovom „Podučavanje socialne pravde kroz sekundarnu matematiku“ Iza toga naslova se kriju negativna mišljenja o matematici kao takovoj, pa se spominje kako je kroz stoljeća matematika bila rabljena kao sredstvo zagovaranja tlačenja. Šesttjedni tečaj iztražuje i načine kako izbjeći spominjanje slavnih matematičara, jer su oni uglavnom bielci i to mužkarci, pa to može biti uvrjedljivo za druge rase i za žene!
Marljivi američki politizpravnici otišli su silno daleko u zaštiti nesretnih transrodnjaka, pa su izmislili i nove, tako zvane neutralne osobne zamjenice ( ze/zirs/zirs, ze/zir/zirs, i xe/xem/xyrs), kako bi ih mogli rabiti transrodnjaci. Sveučilište Tennessee je te nove zamjenice uvelo u službenu uporabu, ali je ipak velikodušno golemoj većini studenata dopustilo uporabu uobičajenih tradicionalnih zamjenica on (he), njegov (his), ona (she) njezin (her), ali su pri tomu profesori dobili dodatni zadatak i svakoga studenta ili studenticu moraju pitati koju zamjenicu drži sebi prikladnom! 
Ono što se čitateljima 1984. i kad je komunistički totalitarizam bio u pitanju, činilo pretjeranim je prilagodjivanje aktualnoj političkoj situaciji knjiga, novina i zapisa iz prošlosti. I sam sam tako zaključio čitajući tu knjigu nakon što sam je posudio u knjižnici dubrovačkoga franjevačkoga samostana, jer je inače tada nije bilo moguće pronaći. Čitao sam tu knjigu 1982. godine i tadanje tehničke mogućnosti doimale su se nedovoljnima za posao prepravljanja pisanih djela iz prošlosti, a što je u knjigi bio posao djelatnika u ministarstvu istine. Doduše i komunistima nije bilo strano dirati se u književnu prošlost, ali su to oni radili uglavnom po receptu iz distopijskoga romana i slikopisa Fahrenheit 451, pa su nepodobne knjige uništavali ili im nisu dopuštali doći na police knjižara ili knjižnica. Takodjer u doba komunističke Jugoslavije objavljivala su se djela hrvatskih književnika, koji su bili prozvani jugoslavenskima, prilagodjena srbsko hrvatskomu jeziku, pa jednostavno nije bilo moguće pronaći djela hrvatskih pisaca u njihovu originalu. Ipak, ono što je bilo objavljeno u samoj Jugoslaviji, nije se mienjalo nakon toga, premda to nije podpuno sigurno, jer je moguće kako su komunisti intervenirali po knjižnicama i knjižarama i izbacivali s polica djela koja su u medjuvremenu postala nepodobnima. Ali barem nisu mogli mienjati sadržaje knjiga.
Današnje tehničke mogućnosti dopuštaju prekrajanje prošlosti i gle čuda, prekrajanje je krenulo, a Orwell bi se silno iznenadio kad bi mogao vidjeti gdje se to dogadja. Prepravljanje je intenzivno u tako zvanim demokratskim zemljama, medju kojima prednjače Orwellova Englezka ili pak Sjedinjene Američke Države, gdje se na primjer u knjigama izdanima u prošlosti briše rieč „nigger“ i slični danas politički neizpravni izrazi. Ne prepravljaju se samo elektronička izdanja starih knjiga nego i starih slikopisa, pa se na primjer retuširaju scene gdje glumci puše. Sa sredstvima koja su danas razpoloživa to je relativno lako realizirati, ali se na taj način strahotno falsificira prošlost i Orwellova 1984. postaje stvarnost! Premda sam cieloga svoga života bio i ostao bezkompromisni protivnik pušenja, u ovomu slučaju to nisam. Istina mi je bitnija.
Politizpravnjaci se u svojemu radu podpuno očekivano služe i metodom dvostrukih kriterija, pa su tako na primjer u vrieme referenduma u svezi s pristupom Hrvatske Europskoj zajednici protivnici pristupa nazivani „euroskepticima“, a zagovornici ponovnoga gubitka hrvatske nezavisnosti nisu bili nazivani „hrvatoskepticima“. 
Inače pridjevak poput ekstremist, homofob, ksenofob, rasist, prokušane su naljepnice koje politizpravnjaci uz pomoć svojih medija liepe na svoje protivnike.
U politizpravne postupke svrstale su se i neke svakodnevne trivialnosti. Tako je uobičajeno i prihvatljivo  napadati ciene u restaurantima, pa i u trgovinama, ali nitkomu ne pada na pamet napadati cienu Rolls Roycea ili Mercedesa ili bočica francuzkoga parfema, ili nakita s diamantima.
Politizpravni pokret u svietu je izuzetno snažan i ima veliki broj pristaša, ali je po svemu sudeći broj protivnika toga pokreta još veći, što budi optimizam i podržava nadu, kako će se cieli taj pokret s vremenom zamoriti i posustati, te pustiti istini neka zauzme mjesto koje joj logički pripada.
Za sada su u rukama politizpravnjaka, u uzporedbi s njihovim protivnicima, koji zagovaraju istinu i otvorenost,  veća i snažnija sredstva, od financijskih do medijskih i medjumrežnih. Ali druga strana i na tomu području je sve snažnija, pa tako zvani konzervativni mediji iz dana u dan privlače k sebi sve brojniju publiku, a brojni su pisci koji se bore protiv politizprave bilo otvoreno ili pak kroz šalu i satiru, u čemu se kao svojevrstni predvodnik nametnuo američki pisac James Finn Garner, sa svojim prepravljanjem poznatih dječjih bajki u knjigi pod naslovom Politically Correct Bedtime Stories ( Politički izpravne priče za laku noć) koju je objavio 1994., a nakon uzpjeha koju je knjiga polučila, nastavio je objavljivati sliedeća djela koja se bave s istom problematikom.
Veliki udarac zagovornicima i promicateljima političke izpravnosti zadao je izbor Donalda Trumpa za američkoga predsjednika, jer je jedna od glavnih značajki njegova govora i nastupa izbjegavanje politizprave[1]. Premda se upravo zbog toga na njega obrušila ciela svjetska politizpravna politička i medijska elita, slobodno misleći ljudi su u američkomu predsjedniku našli izuzetno jakoga saveznika, bez obzira na to koliko se slažu s njegovim drugim mišljenjima i postupcima.

Nastavak


[1] I think the big problem this country has is being politically correct. I've been challenged by so many people, and I don't frankly have time for total political correctness. And to be honest with you, this country doesn't have time either.