Slučaji i urote (1)
27. travnja 2018.
Jedno od izuzetno razširenih mišljenja je kako svietom već jako dugo, puno prije suvremenoga razvitka na području razmjene informacija, vladaju odredjene strogo tajne skupine i udruge, koje odredjuju sudbinu država i naroda, životinja, biljaka i okoliša, dakle cjelokupne zemaljske kruglje. Na prvi pogled ono što je izneseno u predhodnomu poglavlju, svojevrsna je potvrda tih mišljenja. Na sreću to ipak nije tako! U stvari je gotovo podpuno drugčije.
Najpoznatiji primjeri skupina koje iza kulisa svladaju svietom su slobodni zidari ili massoni, pa onda illuminati. Obje ove skupine su se pojavile tek u osamnaestom stoljeću, a njihovo djelovanje ili pak vjerovanje u njihovo neprestano djelovanje kroz poviest produžilo se do danas.
U novije doba pojavile su se i druge skupine koje teže stvaranju tako zvanoga „Novoga svjetskoga poredka“. Medju njima su najpoznatiji Bilderberg skupina, Trilateralno povjerenstvo, Vieće vanjskih odnosa (Council on Foreign Relations), te Bohemian Grove. Svim tim skupinama i udrugama je bitna značajka djelovanje u sjeni, i donošenje zaključaka i odluka iza zatvorenih vrata.
Tim skupinama je moguće pridružiti udruge okupljene oko kapitala koji im stavlja na razpolaganje miliardaš George Soros. Od predhodno nabrojenih skupina Sorosovo djelovanje se razlikuje baš u tomu što je ime glavnoga voditelja i financijaša poznato.
Ovim tajnovitim i neformalnim skupinama se u izgradnji „novoga svjetskoga poredka“ mogu priključiti Organizacija Ujedinjenih Naroda, pa i Europska Zajednica i Sjedinjene Američke Države. Od nabrojenih tajnih skupina ove institucije i države s razlikuju jer su formalne i na prvi pogled svoje odluke donose javno, ali je činjenica, kako su javne i formalne odluke u stvari samo realizacija predhodnih dogovora čelnika najmoćnijih država.
Na ovaj kratki popis tajnih ili javnih srjedišta moći moglo bi se dodati još puno izuzetno snažnih i značajnih svjetskih država i interesnih skupina, ali previše detaljno nabrajanje može samo zamagliti bitne poruke i nalaze.
Danas sve te skupine, vladajući političari i mediji rado svode pod naziv „Medjunarodna zajednica“. Taj krajnje obćeniti novogovorni izričaj pokazao se kao silno učinkovito sredstvo držanja ljudi u strahu i pokornosti.
O cieloj nabrojenoj mreži moćnika, kojoj formalne odluke i mediji služe kao pokriće njihova djelovanja moglo bi se puno pisati i analizirati, ali to ovdje nije namjera. Jer radi se upravo o nečemu suprotnomu i s točke motrišta ljubitelja ljudske slobode - dosta optimističnomu.
Koliko god snažne bile sve te skupine koje se trude zakulisno upravljati svietom, njihova moć je izuzetno slaba u uzporedbi s njihovim glavnim protivnikom. Tko je taj protivnik? Većina će sigurno promisliti kako je to Bog.
Kad bi Božja namjera bila suprotstavljati se bilo kakovim ljudskim skupinama, onda bi to On sigurno realizirao. Ali Bog se ne suprotstavlja. On je silno velik, silno moćan, silno dobar i – neutralan! Uostalom ni jedan čovjek i ni jedna skupina u sukobu s Bogom nema baš nikakove mogućnosti pobjede. Sama činjenica što sve te skupine djeluju dokaz je kako Bog svim ljudima i ljudskim skupinama daje mogućnost djelovanja. O tomu će biti govora u sliedećemu poglavlju.
Dakle tko je onda glavni i najveći protivnik svjetskih, u pravilu samoizabranih, skupina moćnika? To je činjenica što se nevjerojatno puno toga dogadja slučajno!
Samo Bog može utjecati na slučajne dogodjaje, ali on to ne čini, jer bi onda pokvario svoju veličanstvenu zamisao o čovjeku kao kruni svoga djela, a osnovna značajka čovjeka je njegova sloboda i raznovrstnost u njegovim dometima i sklonostima. Svaka kontrola koja tim osnovnim načelima stoji na putu u biti je pogubna.
Sinkroničnost koja u svojoj biti miriše na Božji utjecaj je izuzetno riedka pojava koja s tim svojim riedkim pojavljivanjima samo potvrdjuje snagu i brojnost dogodjaja koji se zbivaju podpuno slučajno. Inače sinkroničnost kao pojavu se ne može zanemariti. S njom se bavilo puno ozbiljnih auktora i to je izuzetno zanimljiva tema vriedna proučavanja i opisivanja. Ako se Bog tu i tamo umieša u dogodjaje, on to čini rabeći sinkroničnost i pri tomu to čini dovoljno riedko kako ne bi narušio sklad u kojemu dominira slučaj nasuprot svim pokušajima ljudi i ljudskih skupina. A možda se dogodjaji nikad ne zbivaju slučajno, samo je Bog o tomu stvorio privid, koji tu i tamo bude narušen kroz sinkroničnu istodobnost ili istopojavnost.
Svi ljudi, pa i sve zakulisne svjetske skupine u svojemu djelovanju, svjestno ili nesvjestno, bore se protiv utjecaja slučaja.
Kao svojevrstni Božji poslanik slučaj u stvari upravlja svietom, ma koliko mu se suprotstavljale skupine ili pojedinci. To je u stvari podpuno neravnopravna borba. Ljudi su smrtni i kratkotrajni, a slučaj je bezsmrtan.
Slučaj je i blagoslov i prokletstvo, i pogibelj i sreća.
U nepobitnu istinitost ovih zaključaka lako se uvjeriti na primjerima, kojih je bezbroj. Dostatno je sjetiti se samo nekih od njih i pri tomu se zapitati gdje su u svim tim primjerima bile te urotničke snage koje iza kulisa vladaju svietom.
Uzročnici najvećih izuma u povijesti čovječanstva, zasigurno nisu urote, nego su to njihovi izumitelji. Ako je netko najvećim svjetskim mozgovima bio od pomoći, onda to nisu bile urote, niti zakulisne skupine nego – slučaj.
Izuzetno plastični primjeri tomu su najveći izumi Archimeda i Isaaca Newtona.
Po priči rimskoga povjestničara Plutarcha, najznačajniji klasični matematičar i izumitelj Archimed je, jednom prigodom ušavši u kadu i zaključivši kako je podizanje razine vode proporcionalno s obujmom tiela koje je u nju uronjeno, pa se obujam nepravilnoga tiela na taj način lako može izmjeriti, izkočio iz kade i gol trčao ulicama Syracuse vičući „Heureka“ što znači „Našao sam“. Archimed tom prigodom nije samo odkrio način mjerenja obujma nepravilnih tiela, nego je „Heureka“ postala rieč koja se od tada u svim jezicima rabi kao uzvik koji prati neku iznenadnu spoznaju.
Taj isti uzvik je po nekim pričama uporabio vjerojatno najveći znanstvenik svih vremena Isaac Newton, kad mu je, dok je sjedio u svojemu vrtu izpod jabukova stabla jedna jabuka pala na glavu, što ga je potaknulo u spoznaji o postojanju zemljine gravitacije.
Gdje je u ova dva primjera, a i u množtvu drugih, koji su kroz poviest mienjali sviet, bila uloga nekakovih urotničkih skupina!
Dogodjaj koji je silno izmienio sviet, odkriće Amerike, zbio se slučajno, jer je Christopher Columbo bio krenuo naći drugi, zamjenski put do Indije, a onda je naišao na podpuno drugo kopno i ljude koje je nazvao Indijancima.
U današnje doba se stalno kroz politiku i medije provlači priča o nepromjenjivosti postojećih granica medju državama i nužnosti održavanja postojeće ravnoteže u svjetskim snagama pa i nemogućnosti razplamsavanja novoga svjetskoga rata. A činjenice govore upravo suprotno. U cieloj ljudskoj poviesti nije bilo razdoblja u kojemu nije bilo rata barem na nekomu području zemaljske kruglje. Pri tomu je čak smiešno kako uviek postoje ljudi i skupine koji falsificirajući poviestna izkustva opisuju neka područja i države kao mjesta mira i suradnje i iztiču kako tu ne može doći do ratnoga sukoba. Na žalost takovo guranje glave u piesak dogadja se i na području Hrvatske i Hrvatskoj susjednih država. Umjesto gledanja istini u oči i priznanja kako je baš ovo područje bilo mjesto silnih množtvenih ratnih stradanja i krvoprolića, gledajući i kroz dalju i kroz vrlo blizku poviest,
U biti jedna od nemjenljivica u ljudskoj poviesti su ratni sukobi, mienjanje državnih granica, selitba, nastanak i nestanak cielih naroda.
Sumerani su kao najrazvijeniji narod i država postojali više od tri tisuće godina, a onda su nestali zajedno sa svojom državom. Asirci su svoju državu imali preko tisuću godina, a onda su takodjer nestali. Rimljani su svoju državnu vlast kroz više od dvije tisuće godina bili nametnuli od ovodobnoga Egipta do ovodobne Velike Britanije i od Gibralthara do ovodobne Turske, a onda su u dva poviestna koraka propali zajedno sa svojim carstvom. Mameluci su se pojavili, osvojili goleme prostore Sjeverne Afrike, vladali tri stotine godina i razpali se. Država Inca u Južnoj Americi se prostirala na dva miliuna četvornih kilometara i trajala je tristotinjak godina.